Uvod
Uredba o zdravstvenim tvrdnjama (EZ) br. 1924/2006 čini središnji pravni temelj za korištenje prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji na hrani u Europskoj uniji. Cilj ove uredbe je jačanje zaštite potrošača i osiguranje jedinstvene primjene zdravstvenih tvrdnji u svim državama članicama EU-a. Uredba o zdravstvenim tvrdnjama uređuje pod kojim uvjetima proizvođači smiju iznositi određene tvrdnje o prednostima ili učincima svoje hrane. Pritom uredba razlikuje između prehrambenih tvrdnji, kao što su „bogato vitaminom C“, i zdravstvenih tvrdnji koje povezuju konzumaciju hrane s određenom zdravstvenom koristi. Središnji element uredbe je zahtjev da sve tvrdnje moraju biti utemeljene na čvrstim znanstvenim temeljima kako bi se spriječila obmana potrošača. Tako se osigurava da potrošači u cijeloj EU dobiju pouzdane i usporedive informacije.
Područje regulacije
Područje regulacije uredbe o zdravstvenim tvrdnjama pokriva svu hranu, uključujući dodatke prehrani, koja se stavlja na tržište u EU. Uredba se odnosi na sve tvrdnje koje uspostavljaju vezu između hrane ili nekog njenog sastojka i zdravlja. Tu spadaju, na primjer, tvrdnje o važnosti hranjivih tvari poput vitamina C, kalcija ili vlakana za zdravlje. Također, proizvodi poput ljekovitog bilja, začina ili biljnih ekstrakata, koji se često koriste u dodacima prehrani, potpadaju pod pravila uredbe o zdravstvenim tvrdnjama. Ključno je da su zdravstvene tvrdnje dopuštene samo ako su utemeljene na općepriznatim znanstvenim podacima i jasno ih može razumjeti prosječan potrošač. Tako se osigurava da tvrdnje na hrani budu transparentne i razumljive te da potrošači mogu donositi utemeljene odluke za svoje zdravlje.
Presuda Europskog suda od 30.04.2025 – br. C-386/23
Europski sud je 30. travnja 2025. donio značajnu presudu o primjeni uredbe o zdravstvenim tvrdnjama na Botanicals (br. C-386/23). Prema tome, zdravstvene tvrdnje za Botanicals dopuštene su samo pod strogim uvjetima. Primjenjivi članci uredbe o zdravstvenim tvrdnjama reguliraju propise, koje su tvrdnje na proizvodima dopuštene i kako ih treba pravno vrednovati.
Uredba o zdravstvenim tvrdnjama (HCVO) važi od 2007. u cijeloj Europskoj uniji. Cilj joj je zaštititi potrošače od obmanjujućeg oglašavanja navodnim zdravstvenim učincima hrane i dodataka prehrani. Prema uredbi, proizvođači smiju davati samo one zdravstvene tvrdnje koje je odobrila Europska komisija, navodi pravno savjetovanje MTR Legal, koje također savjetuje u području prehrambenog prava.
Pozitivna lista za zdravstvene tvrdnje
Dopuštene zdravstvene tvrdnje objavljuju se na tzv. pozitivnim listama. Međutim, za mnoge tzv. Botanicals, tj. biljne tvari poput ljekovitog bilja, ekstrakata ili biljnih sastavnica, koje se često koriste u dodacima prehrani, situacija je nejasna. Iako postoji mnogo zahtjeva za odobrenje, velik dio njih Europska komisija još uvijek nije niti odobrila niti odbila. Oni su u pravnom stanju mirovanja. Ocjena osnovnih tvari, sadržaja i hranjivih tvari ključna je za odobrenje zdravstvenih tvrdnji, budući da svojstva hranjive tvari ili drugih sastojaka moraju biti znanstveno dokazana i regulatorno procijenjena. Presudom od 30. travnja 2025. Europski sud je unio veću jasnoću.
Središnja točka spora u konkretnom slučaju bila je reklama njemačke tvrtke za dodatak prehrani koji je sadržavao ekstrakt šafrana i dinjin sok. Na pakiranju i u internetskom oglašavanju bila su dana obećanja o učinku poput „poboljšanja raspoloženja“, „smanjenje stresa“ ili „pomaže u opuštanju“. Takve tvrdnje spadaju pod pojam zdravstvenih tvrdnji prema europskoj uredbi o zdravstvenim tvrdnjama. Problematično je bilo to što osnovne tvari još uvijek nisu bile procijenjene od strane Europske komisije i nikakav pravodoban zahtjev nije bio podnesen.
Kršenje uredbe o zdravstvenim tvrdnjama
Jedna udruga za zaštitu konkurencije u tome je vidjela jasno kršenje i podnijela tužbu za izostavljanje. Slučaj je završio na Vrhovnom sudu Njemačke (BGH), koji je Europskom sudu postavio prethodno pitanje o tumačenju uredbe. Pri ocjenjivanju takvih slučajeva, pridržavanje primjenjivih pravila i pravila koja važe na razini cijele EU u sklopu uredbe o zdravstvenim tvrdnjama od središnjeg su značaja. Pritom je za proizvođače posebno važna pomoć kroz jasne smjernice i podršku u primjeni propisa.
Europski sud dao je za pravo zaštitnicima potrošača i utvrdio da je reklamiranje sa zdravstvenim tvrdnjama bilo nedopušteno. Zdravstvene tvrdnje za Botanicals dopuštene su samo ako su ili već odobrene od strane Europske komisije te time navedene na pozitivnoj listi ili ako je podnesen uredan, pravodoban zahtjev prema članku 28 i ispunjeni su uvjeti prijelaznih pravila. Ti uvjeti ovdje nisu bili ispunjeni, utvrdio je Europski sud.
Oprez pri općim tvrdnjama
Europski sud nadalje je jasno dao do znanja da čak i opće tvrdnje poput „za bolje blagostanje“ ili „dobro za raspoloženje“ spadaju pod zdravstvene tvrdnje u smislu uredbe o zdravstvenim tvrdnjama. Takve tvrdnje dopuštene su samo ako su izravno povezane s već odobrenom specifičnom tvrdnjom – tzv. povezanošću. Primjer dopuštene tvrdnje bio bi: „Kalcij doprinosi održavanju normalnih kostiju“, dok bi nedopuštena tvrdnja mogla biti: „Ovaj proizvod liječi bolesti kostiju.“
Činjenica da mnoge zdravstvene tvrdnje za Botanicals još nisu konačno procijenjene, prema mišljenju Europskog suda, ništa ne mijenja. Ne može biti u interesu zaštite potrošača da proizvođači u međuvremenu slobodno raspolažu zdravstvenim tvrdnjama. Učinak takvih tvrdnji na potrošače može biti značajan, kao što pokazuju primjeri za tvrdnje poput „vlakna potiču funkciju crijeva“ ili „niska masnoća – za svjesnu prehranu“. Neaktivnost Komisije pri procjeni biljnih tvari ne smije ići na štetu potrošača.
Europski sud potvrđuje stroge zahtjeve
Presudom Europski sud potvrđuje stroge zahtjeve za zdravstveno reklamiranje hrane i dodataka prehrani. Time osigurava pravnu sigurnost u dosad nejasnom području Botanical Claims.
Za cijelu industriju hrane i dodataka prehrani ova presuda može imati dalekosežne posljedice jer mnogi proizvođači reklamiraju s obećanjima učinka biljnih sastojaka. Odluka Europskog suda pokazuje da može nedostajati pravna osnova za to. Proizvođači bi trebali ispitati svoje reklamne tvrdnje u smislu njihove dopuštenosti prema uredbi o zdravstvenim tvrdnjama. Dopuštene su samo zdravstvene tvrdnje koje su na pozitivnoj listi ili za koje postoji važeći prijelazni zahtjev. Zdravlje potrošača i prednosti koje proizvodi s dokazano pozitivnim svojstvima nude, stoje u središtu – kako za potrošače tako i za proizvođače.
Kršenja HCVO mogu ne samo dovesti do sukoba s vlastima, već i do opomena i zahtjeva za nadoknadom štete. Reklamne mjere stoga bi trebale biti pregledane u smislu njihove pravne dopuštenosti i, po potrebi, reklamne strategije revidirane. Međutim, postoje mogućnosti za proizvođače da pravno sigurno reklamiraju sa zdravstvenim tvrdnjama u okviru zakonskih propisa.
MTR Legal Rechtsanwälte savjetuju o uredbi o zdravstvenim tvrdnjama i drugim temama o pravu hrane.
Slobodno nas kontaktirajte .
