Primjenjivo pravo u prekograničnom poslovanju
U međunarodnom poslovanju između poduzeća, dakle u B2B području, često nije odmah jasno koje nacionalno pravo se primjenjuje na ugovor. Kada su poslovni partneri smješteni u različitim zemljama, postavlja se pitanje koje pravo vrijedi u slučaju spora ili tumačenja ugovora.
Različiti nacionalni pravni sustavi mogu dovesti do značajnih razlika, primjerice, u pravima iz jamstva, rokovima, odgovornosti ili teretu dokaza. Stoga je pitanje primjenjivog prava od ključne važnosti za svaki prekogranični ugovor, navodi pravna tvrtka MTR Legal koja, između ostalog, savjetuje u međunarodnom trgovačkom pravu.
Izbor prava u međunarodnom trgovačkom pravu: Sloboda ugovaranja u B2B trgovini
U međunarodnoj B2B trgovini u načelu vrijedi sloboda ugovaranja. To znači da ugovorne strane imaju mogućnost same odrediti koje će se nacionalno pravo primjenjivati na njihov ugovor. Strane mogu birati primjenjivo pravo, što je središnji dio međunarodnog privatnog prava. Ova se odluka u praksi donosi putem različitih klauzula, posebice klauzula o izboru prava u ugovoru. Ove klauzule mogu glasiti, primjerice: „Vrijedi njemačko pravo“. Ako se takav dogovor postigne, on je za sudove u većini država obvezujući. Uvjet je da klauzule budu jasno i nedvosmisleno formulirane. Strane tako mogu za sebe stvoriti poznato i predvidljivo pravno okruženje u kojem će se njihovo ugovorno odnos pravno ocjenjivati.
Ako strane nisu donijele izričit izbor prava, unutar Europske unije Rimska konvencija I određuje koje se pravo primjenjuje. Ona predviđa da se primjenjivo pravo u načelu određuje prema uobičajenom boravištu, odnosno sjedištu ugovorne strane koja pruža karakterističnu uslugu ugovora. Kod ugovora o kupnji, to je obično prodavatelj, dok je kod ugovora o uslugama to davatelj usluga. Međutim, ako postoji očigledna bliža povezanost s nekim drugim državama, primjerice zbog toga što se isporuka i provedba vrši isključivo u određenoj zemlji, tada se iznimno može primijeniti i njeno pravo.
Uvod u međunarodno trgovačko pravo
Međunarodno trgovačko pravo čini temelj za prekograničnu trgovinu robom i središnji je element trgovačkog prava. Uređuje prema kojim se propisima odvijaju ugovori o kupnji između poduzeća iz različitih država. Među najvažnijim pravnim sustavima su UN-ovo trgovačko pravo (CISG), Rimska konvencija I te nacionalni zakoni poput njemačkog Trgovačkog zakona (HGB) i Građanskog zakonika (BGB). Izbor primjenjivog prava od velike je važnosti jer uvelike određuje koja prava i obveze ugovorne strane imaju u okviru ugovora o kupnji. U međunarodnom poslovanju stoga je nužno pažljivo ispitati klauzule o izboru prava u općim uvjetima poslovanja (AGB). Samo tako poduzeća mogu osigurati da razumiju za njih važeća pravila i značenje odgovarajućeg pravnog sustava te optimalno zaštite svoje interese u međunarodnoj trgovini.
Sklapanje ugovora i Opći uvjeti poslovanja (AGB)
Sklapanje ugovora o kupnji u međunarodnoj trgovini ključni je korak u kojem ugovorne strane utvrđuju bitne uvjete svog poslovanja. To uključuje osobito cijenu, uvjete isporuke i plaćanja te druge središnje odredbe. Opći uvjeti poslovanja (AGB) pritom igraju značajnu ulogu jer često detaljno uređuju prava i obveze ugovornih strana i značajno utječu na oblikovanje ugovora. Za obje strane važno je točno ispitati AGB prije sklapanja ugovora i osigurati da su jasno i razumljivo formulirani. Posebna pažnja treba biti posvećena klauzulama o izboru prava jer one određuju koji će se pravni sustav primjenjivati na ugovor. Samo ako ugovorne strane poznaju izabrani pravni sustav i njegova pravila, mogu učinkovito ostvariti svoja prava u okviru ugovora o kupnji i minimizirati pravne rizike.
UN-ovo trgovačko pravo u preko 90 država
Poseban aspekt međunarodne kupnje robe je Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj kupnji robe (CISG), skraćeno UN-ovo trgovačko pravo. Ovaj sporazum vrijedi u preko 90 država diljem svijeta, uključujući mnoge značajne trgovinske partnere poput Njemačke, Austrije, Švicarske, Francuske, SAD-a ili Kine. UN-ovo trgovačko pravo automatski se primjenjuje kada dva poduzeća iz država članica sklope prekogranični ugovor o kupnji pokretnih stvari, a ako strane nisu izričito isključile njegovu primjenu. Država članica u smislu UN-ovog trgovačkog prava je svaka država koja je ratificirala CISG i tako obvezala na njegove odredbe. Značaj ugovora o kupnji u okviru UN-ovog trgovačkog prava leži u tome što stvara pravne temelje za međunarodne isporuke robe između poduzeća iz različitih država članica. To je češće slučaj jer UN-ovo trgovačko pravo u određenim točkama odstupa od nacionalnog prava i s vremena na vrijeme postoji nesigurnost odgovara li doista vlastitim interesima.
Ako UN-ovo trgovačko pravo nije isključeno, ono vrijedi u odnosu između poduzeća iz uključenih država članica neposredno. To vrijedi čak i kada su strane u svom ugovoru, primjerice, samo dogovorile „njemačko pravo“ ili „francusko pravo“. Između njemačkog trgovačkog prava i UN-ovog trgovačkog prava postoje dijelom znatne razlike, osobito u smislu jamstva i provedbe ugovora, tako da izbor njemačkog prava u usporedbi s UN-ovim trgovačkim pravom za poduzeća može biti od posebne važnosti. Stoga je osobito važno da poduzeća pri oblikovanju ugovora obrate pažnju žele li primijeniti UN-ovo trgovačko pravo ili ne.
Obveze prodavatelja i kupca
U međunarodnom trgovačkom pravu obveze prodavatelja i kupca jasno su definirane. Prodavatelj je dužan isporučiti dogovorenu robu na ispravan način, predati potrebne dokumente i prenijeti vlasništvo na robu. Kupac, s druge strane, mora platiti cijenu i prihvatiti isporučenu robu. Ova osnovna prava i obveze ugovornih strana utvrđena su kako u UN-ovom trgovačkom pravu tako i u većini nacionalnih pravnih sustava. U praksi je presudno da ugovorne strane točno znaju svoje obveze i nedvosmisleno ih urede u ugovoru. AGB trebaju jasno opisati te obveze i osigurati da se izbjegnu nesporazumi. Samo tako strane mogu učinkovito ostvariti svoja prava iz ugovora o kupnji i izbjeći sukobe.
Izbor prava od velike važnosti
Izbor prava može biti od velike važnosti za poduzeća koja djeluju na međunarodnoj razini. Stoga bi trebala prije sklapanja ugovora razmisliti o primjenjivom pravu i njegovim prednostima i nedostacima. Nedostatak ili nejasan izbor prava može dovesti do pravne nesigurnosti, različitih tumačenja i u slučaju spora do dugotrajnih i skupih postupaka. Preporučuje se stoga u svaki ugovor uključiti jasnu klauzulu o izboru prava. Također, pitanje hoće li vrijediti UN-ovo trgovačko pravo ili ne treba izričito regulirati. Jasne odredbe pomažu u sprečavanju pravnih sporova i osiguravaju stvaranje pravne sigurnosti. To posebice vrijedi za međunarodne trgovačke odnose, gdje valja paziti na mnoge posebnosti.
Osim toga, treba provjeriti koje će sud biti nadležno u slučaju spora, jer se i nadležnost suda kod međunarodnih ugovora može utvrditi. Ta je odluka pravno odvojena od primjenjivog prava i podliježe vlastitim pravilima, osobito u vezi s međunarodnom nadležnošću sudova.
Problem sukobljenih klauzula o izboru prava
U međunarodnom trgovačkom pravu može se dogoditi da AGB obje ugovorne strane sadrže različite klauzule o izboru prava. Ovaj problem sukobljenih klauzula o izboru prava u praksi je od velike važnosti, jer može dovesti do nesigurnosti u pogledu primjenjivog pravnog sustava. Sudska praksa do sada nije razvila jedinstvena rješenja, što povećava rizik od sporova. Stoga je tim važnije da ugovorne strane pažljivo pregledaju klauzule o izboru prava u svojim AGB i što ranije postignu dogovor o primjenjivom pravu. Jasna i usklađena regulacija pomaže izbjeći sukobe i osigurava da obje strane poznaju i provode svoja prava i obveze iz ugovora o kupnji.MTR Legal savjetuje u međunarodnom trgovačkom pravu i drugim temama međunarodnog prava.Slobodno stupite u kontakt s nama!
