Odluke Europskog suda – br. C-438/23 i C-240/23
Može li odrezak, šnicla ili kobasica također biti vegetarijanska ili veganska i smije li se proizvod biljnog podrijetla tako nazivati? Ovo pitanje je zaokupilo Europski sud. Presudom od 4. oktobera 2024. (br.: C-438/23) Sud EU-a je razjasnio da i isključivo biljna hrana može nositi nazive životinjskih proizvoda, ukoliko ne postoji zakonom propisan naziv za te proizvode. Nacionalna zabrana nazivanja vegetarijanskih ili veganskih proizvoda npr. odreskom nije dopuštena, zaključili su suci u Luksemburgu.
Nazivanje hrane često je sporna točka u pravu tržišnog natjecanja. U principu, ne smiju se oglašavati tako da potrošač može biti doveden u zabludu. Veganski odrezak može biti kontradikcija, a hoće li potrošač time biti uveden u zabludu, drugo je pitanje, kaže pravna savjetodavna firma MTR Legal , koja, između ostalog, savjetuje u pravu tržišnog natjecanja.
Francuska zabrana pred Sudom EU-a
Polazna točka za postupak pred Sudom EU-a bila je francuski dekret koji je zabranjivao upotrebu termina kao što su ‘kobasica’, ‘odrezak’ ili ‘šnicla’ za biljne proizvode. Zabrana je također vrijedila i kada su proizvodi jasno označeni kao ‘veganski’ ili ‘vegetarijanski’ na pakiranju.
Protiv ovog dekreta usprotivilo se nekoliko organizacija i poduzeća. Smatrali su se ograničenim u svojoj poduzetničkoj slobodi i u mogućnostima tržišnog natjecanja. Stoga su zahtijevali da se dekret proglasi ništavnim. Nakon toga, francusko državno vijeće uputilo je slučaj Sudu EU-a. U središtu je bila pitanja je li s pravom EU-a – posebno s Uredbom (EU) br. 1169/2011 – u skladu da neka članica zadrži upotrebu određenih termina isključivo za proizvode životinjskog podrijetla, čak i kad se naziv dopuni pojasnim napomenama kao što su ‘biljna’ ili ‘veganska’.
Opća zabrana nije dopuštena
Sud EU je zaključio da opća, sveobuhvatna zabrana korištenja pojmova za meso za biljne proizvode krši pravo Unije, pod uvjetom da ne postoje specifični, od strane Unije zakonski propisani nazivi. Nacionalna regulacija koja se sveobuhvatno ograničava određene pojmove isključivo na mesne proizvode životinjskog podrijetla nije dopuštena. Također se može pretpostaviti da informacije pružene prema uredbi osiguravaju dovoljnu zaštitu potrošača, kažu suci u Luksemburgu.
Ako država članica EU nije uvela zakonom propisan naziv, proizvođač veganske ili vegetarijanske hrane ne smije biti spriječen općom zabranom da koristi uobičajene nazive, dodao je Sud EU-a.
Korištenje EU bio-logo
U još jednom slučaju Sud EU također je presudio 4. oktobra 2024. o korištenju EU bio-logoa (br.: C-240/23). Postupak se ticao napitka koji je pored organskih sastojaka sadržavao i dodane vitamine i minerale. Njemačke vlasti zabranile su proizvođaču korištenje EU bio-logoa na ovom proizvodu, jer su prema Uredbi EU 2018/848 takvi dodaci dozvoljeni samo ako su zakonski propisani, što ovdje nije bio slučaj.
Protiv toga se usprotivio proizvođač. Prema njegovom mišljenju, postojala je nejednakost prema usporedivom proizvodu koji se uvozi iz SAD-a. Pozadina je da se SAD smatra trećom zemljom, čiji su proizvodni i kontrolni propisi ocijenjeni ekvivalentnima onima EU. To znači da se proizvodi koji odgovaraju propisima SAD-a za ekološke ili biološke proizvode također mogu plasirati unutar EU.
Nelojalna konkurentska diskriminacija
Sud EU uglavnom je dijelio mišljenje njemačkog proizvođača te je uočio nelojalnu konkurentsku diskriminaciju. Jasno je rekao da se EU bio-logo smije upotrebljavati na uvoznim prehrambenim proizvodima samo ako potpuno ispunjavaju produkcijske propise EU za certifikaciju s EU bio-logom. Samo priznavanje ekvivalentnosti standarda treće zemlje nije dovoljno. U protivnom, postoji opasnost zavaravanja potrošača i narušavanja tržišnog natjecanja na zajedničkom tržištu.
Međutim, Sud EU je ograničio da ovo vrijedi za upotrebu EU bio-logoa. Ako neka treća zemlja ima vlastitu certifikaciju za ekološke/biološke proizvode, ovo se certificiranje može također koristiti u EU pod uvjetom da se ne stvara dojam da proizvod zadovoljava standarde EU.
Presude Suda EU-a pokazuju da tvrtke trebaju pažljivo oblikovati nazive svojih proizvoda i transparentno informirati o sastojcima i načinu proizvodnje.
MTR Legal savjetuje u zaštiti intelektualnog vlasništva i u pravu tržišnog natjecanja.
