Dogovor o nadležnosti bez daljnje inozemne veze
Sudsko vijeće Europske unije odlučilo je presudom od 8. veljače 2024. da dvije ugovorne strane sa sjedištem u istoj državi članici Europske unije mogu ugovoriti nadležnost suda iz druge države članice EU, čak i ako ugovor inače nema nikakvu vezu s tom drugom državom članicom (broj predmeta: C-566/22).
Odabir nadležnog suda može biti od velike važnosti u prekograničnim poslovnim odnosima, jer može imati značajan utjecaj na ishod spora između ugovornih strana. Ako poslovni partneri ugovorom odrede mjesto nadležnog suda, potrebno je osigurati da dogovor bude temeljen na pravno sigurnim osnovama, kaže odvjetnička tvrtka MTR Legal Rechtsanwälte, koja savjetuje svoju nacionalnu i međunarodnu klijentelu u trgovačkom pravu i pitanjima vođenja postupka.
Stranke sa sjedištem u Slovačkoj
Neobičan aspekt u postupku pred Sudom EU bio je taj što su ugovorne strane imale sjedište u Slovačkoj, ali su ugovorom postigle dogovor o nadležnosti suda na korist sudova u Češkoj Republici. Osim tog dogovora, nije postojala nikakva veza s susjednom zemljom.
Stranke su 2016. i 2017. sklopile dva ugovora o zajmu, pri čemu je vjerovnik kasnije svoja potraživanja prenio na društvo koje također ima sjedište u Slovačkoj. Prijenos nije promijenio postignuti dogovor o nadležnosti suda.
Kada zajmoprimac nije mogao vratiti zajam, društvo je podiglo tužbu za isplatu zaostalih rata pred Vrhovnim sudom Češke Republike. Vrhovni sud je, temeljem dogovora o nadležnosti, bio zadužen odrediti za taj pravni spor nadležni češki sud. Društvo se pritom pozvalo na čl. 25 BGBV-a.
Češki sudovi trebaju odlučivati
Pravilo navodi da kod dogovorenog mjesta nadležnosti neovisno o mjestu prebivališta, sudovi izabrane države članice imaju nadležnost odlučivati o pravnim sporovima. To ne vrijedi ako je postignuti dogovor pravno ništavan prema pravu te države članice.
Vrhovni sud Češke Republike imao je sumnje odnosi li se ova odredba i na situacije kada su ugovorne strane sa sjedištem u istoj državi članici EU, a jedina međunarodna veza je postignuti dogovor o nadležnosti prema kojem češki sudovi trebaju odlučivati o pravnom sporu. Stoga se sud obratio Sudu EU.
Sud EU potvrdio je nadležnost čeških sudova. Najprije je utvrdio da tekst čl. 25 BGBV-a ne proturječi dogovoru o nadležnosti, kojim strane sa sjedištem u istoj državi članici odlučuju o nadležnosti sudova druge države članice. Međutim, nije dovoljno gledati samo tekst, već također i kontekst u kojem pravilo stoji, te njegov smisao i svrhu. Prema stalnoj sudskoj praksi, čl. 25 BGBV-a uvijek zahtijeva inozemnu vezu. Kako ta inozemna veza treba izgledati, nije bliže određeno. U obrazloženju Uredbe br. 1215/2012 koristi se pojam “građanske stvari s prekograničnom vezom” i “prekogranični pravni sporovi”. No, ne sadrži definiciju inozemne veze o kojoj ovisi primjenjivost pravila, objasnio je Sud EU.
Inozemna veza kroz dogovor o nadležnosti
U ovom slučaju, prema Sudu EU, međunarodna pravna stvar postoji jer su se stranke dogovorile da će sudovi druge države članice EU biti nadležni za pravne sporove, čime se pokazuje međunarodna veza osnovnog spora. Pored toga, u smislu slobode ugovaranja strana i pravne sigurnosti, smatra se da postoji valjan dogovor o nadležnosti.
To također ne protivi čl. 1 st. 2 Haške konvencije o dogovorima o nadležnosti suda od 30. lipnja 2005., prema kojem situacija nije međunarodna ako su stranke sa sjedištem u istoj državi članici. EU zakonodavac svjesno se odlučio da ne uključuje takvu regulaciju u Uredbu. Time se pravna sigurnost u pravnim sporovima s međunarodnom vezom želi zadržati i dalje razvijati, zaključio je Sud EU.
Ovom odlukom Sud EU otvorio je nove mogućnosti u ugovornom oblikovanju, od čega poslovni partneri mogu imati koristi.
MTR Legal Rechtsanwälte savjetuje u ugovornom pravu i pitanjima vođenja postupka.
Slobodno nas kontaktirajte !
