Potraživanje stranog direktora prema Saveznom zakonu o godišnjem odmoru
Strani direktor GmbH može biti zaposlenik u smislu Saveznog zakona o godišnjem odmoru (BUrlG) i imati odgovarajuća potraživanja. To je pojasnio Savezni radni sud presudom od 25. srpnja 2023. (br. spisa: 9 AZR 43/22).
Je li strani direktor zaposlenik, često je sporna točka u radnom pravu. Ako direktor nije dioničar GmbH i radi pod strogim uputama, to može govoriti za status zaposlenika direktora, navodi pravna tvrtka MTR Legal Rechtsanwälte, koja između ostalog pruža savjete u području radnog prava.
Također je BGH presudom od 26. ožujka 2019. potvrdio da strani direktor GmbH pod određenim uvjetima može biti zaposlenik (br. spisa: II ZR 244/17). Sada je Savezni sud rada slijedio ovo mišljenje i odlučio da se Savezni zakon o godišnjem odmoru primjenjuje i na stranog direktora.
Strani direktor radio je prema uputama
U slučaju pred BDuRS, tužiteljica je najprije bila zaposlena kao radnik, a od 2012. kao strani direktor u GmbH. Bila je angažirana u poslovnici društva i radila je tamo pretežno prema uputama. Morala se pridržavati dnevnog radnog vremena, te je između ostalog imala unaprijed određene zadatke za obavljanje i ovo je djelomično morala dokazati.
Ugovor o radu tužiteljice predviđao je pravo na godišnji odmor od 33 dana godišnje nakon šestogodišnje pripadnosti poduzeću. Morala je zatražiti godišnji odmor od društva. Tijekom 2019. godine uzela je samo 11 dana odmora, a 2020. godine nije uzela odmor.
Potraživanje za naknadu godišnjeg odmora
Tijekom rujna 2019. godine, tužiteljica je dala ostavku na mjesto direktora. Ugovorni odnos između nje i društva raskinut je otkazom 30. lipnja 2020. godine. Tužiteljica je sudski potraživala naknadu za godišnji odmor za godine 2019. i 2020. te tražila isplatu od oko 11.300 eura. Smatrala je da su, unatoč njezinom formalnom položaju direktora, radni sudovi nadležni, jer je bila zaposlena kao radnica pod uputama i kao zaposlenik može tražiti naknadu za godišnji odmor.
Tužba je velikim dijelom bila uspješna pred radnim i županijskim sudom. Također je Savezni radni sud potvrdio u žalbenom postupku pravo tužiteljice na naknadu za godišnji odmor u visini od oko 11.300 eura.
BDuRS potvrđuje prvostupanjske presude
Prema Saveznom zakonu o godišnjem odmoru, svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u kalendarskoj godini. Ako se to ne može ostvariti zbog prestanka radnog odnosa, radnik ima odgovarajuće pravo na naknadu. Kao radnici smatraju se i osobe slične radnicima, prvo je iznio BDuRS. Za Savezni zakon o godišnjem odmoru odlučujući je pojam radnika prema pravu Europske unije.
Bitna značajka radnika je da netko tijekom određenog vremena pruža usluge za drugog prema njegovim uputama i za to prima plaću. Prema sudskoj praksi Suda EU, nije isključeno da i tijelo uprave društva može biti radnik u smislu prava Europske unije. To vrijedi čak i kada je stupanj ovisnosti ili podređenosti direktora manji od stupnja „uobičajenog“ radnika, nastavlja sud.
Radnik u smislu prava Europske unije
Za procjenu statusa radnika u smislu prava Europske unije odlučujuće su okolnosti pod kojima je direktor imenovan, priroda dodijeljenih zadataka i pridržavanje uputa. Prema tome, tužiteljica se treba kvalificirati kao radnik. Jer morala je poštovati radno vrijeme, radila je prema uputama, a priroda dodijeljenih zadataka, koja je odgovarala tipičnim zadacima zaposlenika, također govori za status radnika, navodi BDuRS.
Ako se strani direktor treba klasificirati kao radnik, to ima učinke ne samo na prava na godišnji odmor. Poslodavci bi stoga trebali preispitati status svojih upravnih tijela.
MTR Legal Rechtsanwälte savjetuje u radnom pravu poslodavce, radnike i rukovoditelje.
Slobodno nas kontaktirajte !
