Ako međunarodni brak vodi ka razvodu, postavlja se pitanje prema kojem nacionalnom pravu bi se razvod trebao provesti.
Prema Brisel-IIa uredbi za bračne stvari, zahtjev za razvod može se podnijeti samo u državi članici EU u kojoj je podnositelj zahtjeva živio najmanje godinu dana prije podnošenja, objašnjava gospodarska pravna kancelarija MTR Rechtsanwälte. To je potvrdio Sud EU presudom od 10. veljače 2022. (Az.: C-522/20).
U ovom slučaju radilo se o razvodu braka između talijanskog muškarca i njegove njemačke supruge. Par je živio u Irskoj. Nakon rastave, talijanski suprug preselio se u Austriju i tamo živio malo više od pola godine. Zatim je podnio zahtjev za razvod pri austrijskom sudu. Međutim, sud se nije osjećao nadležnim i odbio je zahtjev.
Talijan time nije bio zadovoljan. Tvrdio je da bi potrebna dužina boravka trebala biti najmanje šest mjeseci, kako je predviđeno uredbom, ako je osoba državljanin države članice EU u kojoj podnosi zahtjev. Ako se od državljana drugih zemalja zahtijeva dulji boravak, to bi predstavljalo nedopuštenu diskriminaciju na temelju državljanstva.
Vrhovnom sudu Austrije takva argumentacija nije izgledala nerealno. Radi razjašnjenja ovog pitanja obratio se Sudu EU. Sud je pojasnio da ne postoji diskriminacija, ako se traži duži boravak.
Kroz Brisel IIa treba osigurati da postoji stvarna veza s državom članicom čiji će sudovi odlučivati o razvodu braka. Državljanin koji zbog krize u braku napušta zemlju u kojoj par ima svoje uobičajeno prebivalište i vraća se u svoju domovinu, nužno održava institucionalne, pravne kao i najčešće kulturne, jezične, društvene, obiteljske ili imovinske veze s tom zemljom. Takve veze mogu pridonijeti potrebnoj stvarnoj vezi s državom članicom. To se ne može usporediti s podnositeljem zahtjeva koji te veze nema, kaže Sud EU.
Kod međunarodnih brakova uvijek treba razmisliti o posljedicama i po potrebi sklopiti bračni ugovor. Iskusni pravnici u međunarodnom obiteljskom pravu savjetuju.
