Odluka BGH od 22.05.2024. – Az.: IV ZB 26/23
I nakon razvoda, oporuka ili nasljedni ugovor u korist supružnika može i dalje biti važeći ako je par sastavio posljednju volju prije sklapanja braka. To je BGH odlučio odlukom od 22. svibnja 2024. (Az.: IV ZB 26/23).
U mnogim brakovima uobičajeno je da supružnici sastave oporuku i imenuju partnera nasljednikom. Čak i ako brak propadne i bude raskinut, to nije problem jer postavljanje bivšeg supružnika za nasljednika prestaje biti važeće razvodom, pojašnjava MTR Legal Rechtsanwälte, koji također savjetuje u nasljednom pravu. Situacija postaje složenija ako je par sastavio posljednju volju prije sklapanja braka, a potom se vjenčao. Ako tada dođe do razvoda, oporuka ili nasljedni ugovor u korist partnera može ostati valjan, kao što pokazuje odluka BGH.
Nevjenčani par sklapa nasljedni ugovor
U postupku pred BGH, nevjenčani par sklopio je 1995. godine nasljedni ugovor i imenovao se međusobno jednim nasljednikom. Konačni nasljednici trebali su biti sin žene i kasnije ostaviteljice te dvoje djece muškarca. Ovo je otprilike usporedivo sa zajedničkom oporukom ili berlinskom oporukom među supružnicima.
Neko vrijeme nakon sklapanja nasljednog ugovora, par se odlučio vjenčati. Međutim, brak je propao i 2021. uslijedio je pravomoćni razvod. Nasljedni ugovor ostao je na snazi nakon razvoda, ali je prema želji bivšeg para trebao biti notarski raskinut. Do toga ipak nije došlo jer je žena iznenada preminula. Njezin bivši suprug, koji je prema nasljednom ugovoru trebao postati jedini nasljednik ostaviteljice, zatražio je nasljednički list.
Protiv toga se borio sin ostaviteljice. Smatrao je da je postao jedini nasljednik svoje preminule majke jer je nasljedni ugovor razvodom postao nevažeći. Pravna bitka je završila pred BGH, a suci u Karlsruheu su odlučili u korist bivšeg supruga ostaviteljice. Nasljedni ugovor ostaje na snazi usprkos razvodu.
Posljednja volja ostaje valjana
BGH je naveo da nasljedni ugovor ne sadrži nikakve naznake o usuglašenoj volji ugovornih strana da se međusobno postavljanje za jedinog nasljednika treba ukinuti ako par kasnije sklopi brak i taj brak bude razveden. Čak ni činjenica da su ugovorne strane u okviru svog razvoda mogle postići sporazum o sporazumnoj raskidivanju nasljednog ugovora ne mijenja rezultat, jer za to nema potpisane notarske izjave i tako nedostaje forma za pravnu provedbu.
Imenovanje bivšeg supruga kao nasljednika nije nevažeće prema § 2077 u vezi s § 2279 BGB, kaže BGH dalje. Prema § 2077 stav. 1 BGB, posljednja volja kojom je ostavitelj imenovao bračnog partnera je nevažeća ako je brak razveden prije smrti ostavitelja. Prema § 2077 stav. 2 BGB ista pravila vrijede i za zaruke. Ova pravila nisu primjenjiva u ovom slučaju, jer pretpostavljaju postojanje braka ili zaruka u trenutku sastavljanja posljednje volje, kako su pojasnili suci u Karlsruheu.
Odricanje od pravnih posljedica
U trenutku sastavljanja nasljednog ugovora par nije bio ni oženjen ni zaručen u pravnom smislu. U nasljednom ugovoru se spominje samo “neka buduća ženidba”. Za zaruke s ozbiljnom namjerom sklapanja braka ova formulacija je previše neprecizna, kaže BGH. To potvrđuje tvrdnju bivšeg supruga da prilikom sklapanja nasljednog ugovora nije bilo razmišljanja o ženidbi, tim više što su oboje već imali razvod iza sebe. Pravila § 2077 BGB stoga nisu primjenjiva po analogiji, navodi dalje BGH. U nebračnim zajednicama često se svjesno odriče pravnih posljedica koje dolaze s krajem veze.
Ipak, ostaje važnost za nevjenčane parove izrada oporuke ili nasljednog ugovora. Jer, bez posljednje volje, partner ostaje bez ičega i vrijedi zakonsko nasljedno pravo.
MTR Legal Rechtsanwalte savjetuje o oporukama i nasljednim ugovorima i drugim temama nasljednog prava.
Slobodno nas kontaktirajte !
