Ako se registrirane marke ne koriste ozbiljno, mogu propasti. To pokazuje i presuda Suda Europske unije (EuG) od 8. lipnja 2022. (Az.: T-26/21, T-27/21, T-28/21).
Marke predstavljaju veliku vrijednost. Tim važnije je registrirati ih i tako zaštititi. Međutim, zaštita marke može biti izgubljena ako je vlasnik ne koristi, kaže odvjetnik Michael Rainer, MTR Rechtsanwälte.
Da zaštita marke može isteći zbog nekorištenja, morao je saznati i veliki tehnološki koncern pred EuG-om. Tvrtka je između 1997. i 2005. za određene računalne proizvode registrirala riječ kao marku Europske unije.
Godine 2016. jedan konkurent je u tri slučaja podnio prijavu EUIPO-u za prestanak važenja registriranih marki. Prijavu je obrazložio time da se marka u relevantnim godinama unutar neprekinutog razdoblja od pet godina – između 2011. i 2016. – nije ozbiljno koristila. EUIPO je stoga proglasio marku nevažećom.
Protiv toga se pobunio prvotni vlasnik marke i podnio tužbu EuG-u. Tvrtka je tvrdila da EUIPO prilikom ocjene ozbiljnosti korištenja marke nije uzela u obzir visoku razinu pozornosti relevantnih ciljanih skupina. Tvrtka je pokušala to dokazati i prodajnim rezultatima.
Bez uspjeha. Tvrtka nije pokazala da se marka za relevantne proizvode u razdoblju između 2011. i 2016. ozbiljno koristila, zaključio je EuG. Iako je tvrtka, između ostalog, predstavila članke u medijima koji dokazuju uspjeh reklamne kampanje sa zaštitnim znakom. No, ti su članci stariji i za relevantno razdoblje nisu zanimljivi.
Presuda pokazuje da vlasnici marki moraju dokazati da koriste marku kako bi bila zaštićena. Za zaštitu marke nije dovoljno registrirati marku, mora se i ozbiljno koristiti. Teret dokazivanja prema jurisprudenciji BGH-a leži na vlasniku marke.
Iskusni odvjetnici u pravu zaštitnih znakova mogu savjetovati.