Unutar Europske unije, EU-uredba o nasljedstvu određuje koje se nacionalno pravo primjenjuje u slučajevima nasljeđivanja s međunarodnim vezama.
Mnogi ljudi ostvaruju svoj san o sunčanom prebivalištu u mirovini s apartmanom u Toskani ili vikendicom na Mallorci. Međutim, to može imati učinke na nasljedstvo. Ako je ostavitelj, na primjer, posjedovao kuću u Njemačkoj i stan u Španjolskoj, postavlja se pitanje koje se nacionalno nasljedno pravo primjenjuje.
U prekograničnim nasljednim slučajevima unutar Europske unije, EU-uredba o nasljeđivanju određuje koje se nacionalno nasljedno pravo primjenjuje. Kako objašnjava pravna firma MTR Rechtsanwälte, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj je ostavitelj imao svoje posljednje uobičajeno prebivalište. Uvođenjem EU-uredbe o nasljeđivanju, načelo prebivališta zamijenilo je načelo državljanstva. Ako je posljednje uobičajeno prebivalište, na primjer, u Španjolskoj, primjenjuje se španjolsko nasljedno pravo. Ako je ono u Njemačkoj, primjenjuje se njemačko nasljedno pravo.
Unutar EU godišnje se broji oko 500.000 prekograničnih nasljednih slučajeva. U tim slučajevima, primjerice, nasljednici žive u drugoj zemlji od ostavitelja ili ostavitelj također ima prebivalište u inozemstvu unutar EU. Uredba o nasljeđivanju sada određuje da se u slučaju nasljeđivanja primjenjuje unutarnje pravo zemlje u kojoj je ostavitelj imao svoje posljednje uobičajeno prebivalište.
Ostavitelji bi trebali imati na umu da se nacionalni nasljedni propisi djelomično značajno razlikuju i da to može utjecati na zakonsko nasljedstvo, nasljedni udio, pravo na obavezni dio, darovanja, zahtjeve za uživanje plodova i druge važne aspekte. Također se može dogoditi da odredbe u oporuci nisu valjane u inozemstvu unutar EU. Stoga bi već izrađene oporuke trebale biti pregledane kako bi se provjerila valjanost odredbi kada se uobičajeno prebivalište premjesti u drugu zemlju. Primjerice, u Njemačkoj popularna ‘Berliner Testament’ ili oporuka supružnika nisu poznati u svim članicama EU, tako da bi, pod određenim okolnostima, mogli biti smatrani nevažećima.
S druge strane, uredba o nasljeđivanju i primjena nasljednog prava druge države nudi i mogućnosti koje se, po potrebi, mogu iskoristiti. Ako ostavitelj želi da se primjenjuje nacionalno nasljedno pravo njegove domovine, može to testamentarno odrediti.
Pravnici kompetentni u međunarodnom nasljeđivanju mogu savjetovati.
