Odluka OLG Karlsruhe o uobičajenom boravištu u međunarodnom nasljednom pravu – Az.: 14 W 50/24 Wx
Uobičajeno boravište ostavitelja igra središnju ulogu u međunarodnom nasljednom pravu. Jer kod prekograničnih slučajeva nasljeđivanja uobičajeno boravište predstavlja odlučujući kriterij za određivanje kojeg nacionalnog nasljednog prava će se primijeniti. OLG Karlsruhe je odlukom od 22. srpnja 2024. jasno dao do znanja da se pored stvarnog boravka mora uzeti u obzir i namjera ostavitelja da ostane (Az.: 14 W 50/24 Wx).
Broj nasljednih slučajeva s međunarodnim aspektom raste. Jedan od razloga je što su mnogi Nijemci kupili nekretnine u inozemstvu kako bi uživali u mirovini u sunčanijim predjelima. Drugi, iako tužniji razlog, je potreba za mjestom u domu za starije i nemoćne koji bi u inozemstvu mogao biti jeftiniji nego u Njemačkoj. U oba slučaja, međutim, u nasljednom slučaju treba razjasniti koje će nacionalno nasljedno pravo biti primijenjeno, prema pravnoj tvrtki MTR Legal Rechtsanwälte, koja među ostalim savjetuje o nasljednom pravu.
Nasljedno pravo kod prekograničnih nasljednih slučajeva
EU uredba o nasljednom pravu uređuje koje nasljedno pravo treba primijeniti kod prekograničnih nasljednih slučajeva unutar Europske unije. Prema tome, u nasljednom slučaju vrijedi nasljedno pravo države u kojoj je ostavitelj imao svoje uobičajeno boravište. Međutim, postavlja se pitanje koji kriteriji govore u prilog uobičajenom boravištu. Jer motivacija za boravak u inozemstvu može biti vrlo različita. OLG Karlsruhe je stoga u svojoj odluci od 22.07.2024. jasno naglasio da je uz objektivni kriterij stvarnog boravka važna i subjektivna namjera ostavitelja da ostane. Takva namjera može izostati u slučaju skrbi kada, na primjer, osoba oboljela od demencije bez ili protiv svoje volje bude smještena u dom za starije osobe u inozemstvu.
U predmetnom slučaju njemački ostavitelj bez djece od svibnja 2022. pokazivao je sve jače simptome demencije, tako da je kućna njega bila sve teže moguća. Stoga je osoba oboljela od demencije najprije bila zbrinuta u različitim domovima za starije osobe u Njemačkoj, a u travnju 2023. premještena je u dom za starije osobe u Poljskoj. Tamo je umrla nekoliko mjeseci kasnije. Cjelokupna imovina ostavitelja, pretežno poslovni i imovinski udio, nalazila se u Njemačkoj. Nije imao obiteljske ili društvene veze s Poljskom. U dom za starije osobe u Poljskoj njegova ga je supruga smjestila iz financijskih razloga protiv njegove volje.
Nasljedni sud odbija izdati nasljednički list
Žena je u Njemačkoj zatražila nasljednički list kao jedina nasljednica. Međutim, Općinski sud u Singenu je odbacio zahtjev jer prema članku 4. europske uredbe o nasljednom pravu (EuErbVO) nije bio nadležan, budući da je ostavitelj imao svoje uobičajeno boravište u Poljskoj.
Protiv toga se supruga usprotivila. Argumentirala je da, suprotno mišljenju općinskog suda, njezin suprug i dalje imao uobičajeno boravište u Njemačkoj.
OLG Karlsruhe je podržao to stajalište. Općinski sud Singen je prema čl. 4 EuErbVO međunarodno nadležan za odluku o podnesenom zahtjevu za nasljednički list. U obrazloženju OLG je naveo da se pojam uobičajenog boravišta mora tumačiti samostalno unutar Unije. U tom smislu treba uzeti u obzir trajanje i pravilnost boravka, okolnosti i razlozi boravka te volja ostavitelja da ima svoje uobičajeno boravište u toj državi. Ovdje su društvene i obiteljske veze, glavni imovinski predmeti i jezične vještine ostavitelja važni kriteriji.
Potrebna volja ostavitelja da ostane
Za utvrđivanje uobičajenog boravišta ostavitelja presudni su dakle i objektivni i subjektivni kriteriji. Objektivne kriterije čini stvarna fizička prisutnost, pri čemu trajanje boravka nije presudno, navodi OLG. Subjektivno je potrebna volja za ostankom, tj. ostavitelj mora imati volju, očitovanu i izvanjski, da trajno ima mjesto prebivališta na tom uobičajenom boravištu. To vrijedi čak i kod smještaja u strani dom za starije osobe, nastavlja sud. Ako pogođene osobe više nisu u stanju oblikovati svoju vlastitu volju ili su protiv volje smještene u strani dom za starije osobe, nedostaje subjektivna volja za ostankom.
S obzirom na to, ostavitelj je i dalje imao svoje uobičajeno boravište u Njemačkoj, zaključuje OLG Karlsruhe. Jer smještaj u dom za starije osobe izveden je iz financijskih razloga, a ne kako bi se uspostavio novi centar života. Osim toga, smještaj se dogodio protiv volje ili barem bez volje ostavitelja bolesnog od demencije, zaključuje OLG. Općinski sud u Singenu mora stoga ponovno odlučiti o zahtjevu za nasljednički list udovice.
MTR Legal Rechtsanwälte ima veliko iskustvo u međunarodnom nasljednom pravu i savjetuje također o svim drugim pitanjima nasljednog prava.
Slobodno nas kontaktirajte !
